Mlada likovna umjetnica Ana Aleksić prvi put se predstavlja samostalnom izložbom „Crtež – Jugooceanija” u galeriji „Klub” Centra savremene umjetnosti Crne Gore. Postavku čine crteži olovkom, flomasterom i tušem, ali ne na papiru, već na nacrtima brodova i zgrade nekadašnje „Jugooceanije”, kao i dokumentima firme. Ove papire-dokumenta, umjetnica je pronašla tokom boravka u Duklej art rezidenciji i odlučila da ih iskoristi. Odnosno, na već postojećim dokumentima, Aleksićeva gradi umjetnički geometrizovan svijet, s puno pravih i izlomljenih linija i ponekom šrafiranom površinom. Sve one „razgovaraju” s prošlim tehničko-arhitektonsko-birokratskim crtežima i tekstovima.
Crtež je bio najprirodniji izbor za nju jer, kako kaže, upravo crtež je opredijelio da upiše likovnu akademiju. Zato ne treba da čudi njeno istraživanje crteža na već postojećim crtežima sa značenjem i formom.
– Radim prilično intuitivno i moj crtež pokušavam da pridružim već postojećem ili da provučem ispod, da naglasim već postojeću skicu. Geometrija koja je primjetna, na neki način je referenca na socijalističku arhitekturu, jer to su uostalom papiri pronađeni u zgradi nastaloj u to vrijeme – kaže Aleksićeva.
Kako dodaje, svi papiri na kojima je crtala, u suštini su slični. Dokumentu najprije prilazi s likovnog aspekta, a tek potom počinje da razmišlja o njegovom značenju i tako se polako projekat „Crtež – Jugooceanija” i razvio od crteža ka pitanjima konteksta, posmatrača i tumačenja djela, razlika između umjetničkog i tehničkog crteža, odnosu prema baštini i njenim potencijalima. Projekat je počela 2015. godine, a kako će se razvijati i šta će otkriti, tek će vidjeti.
– To je bila samo gomila starih žutih papira. Trudila sam se da pronađem i iz njih izvučem nešto novo. „Crna slika” je u stvari indigo papir, koji na sebi ima već neku teksturu i crtež, a njegovo presijavanje čini da se vizuelno stiče utisak „crne rupe”, neke rupe u prostoru, nekog „portala” – kaže Aleksićeva.
U tekstu kataloga koji prati izložbu, istoričarka umjetnosti Anja Marković zapisala je da su „skorija prošlost i svi simboli njene ekonomske moći ostali u ruševinama, prazni – dovoljno bliski da se još uvijek ne smatraju `istorijom`, a dovoljno daleki da se na njih lako zaboravi”. Da bi se pozicionirao u sadašnjosti, umjetnik uvijek mora da se osvrne unazad.
– Bitno je voditi računa o prošlosti, kao i o sadašnjosti. Uostalom, ljudski rod toliko dugo postoji na Zemlji, da ne postoji način da neko kaže da je sve počelo od njega. Sve je referenca na nešto što je prošlo, nešto se mora ponoviti, na nešto se iz te umjetničke prošlosti mora obratiti pažnja, i obrazovanje je u tom smislu izuzetno bitno. I sama dosta proučavam rad umjetnika iz prijašnjih epoha – kaže Aleksićeva. Najbitnije joj je da iskoristi ono što je odbačeno i da mu da novu svrhu, novo značenje time što će ih uvesti u umjetnost, dodaje ona.
Izložba se može pogledati do 29. maja. Ž.J.

---

O izložbi i autorki izložbe
– Slojevitost iščitavanja ’Crtež – Jugooceanija’ je kompleksna. Sudarom starog, odbačenog i nebitnog sa crtačkim i slikarskim intervencijama umjetnice, stvorena su djela kojima je, osim istorijskog svjedočanstva, data nova, najplemenitija od svih – umjetnička svrha – bilježi Markovićeva.
Ana Aleksić je rođena 1992. u Nikšiću. Završila je osnovne i specijalističke studije slikarstva na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Studijski je boravila na École SupĂŠrieure d‘Art de Lorraine, u Mecu, Francuska. Bavi se crtežom i slikom.